nestabilna

lako me je unistiti.... ja nisam labilna... ja sam jednostavno-ja. ja sam nestabilna

22.10.2010.

Poklonit ću se sama.

Moderna devojka ljubi kroz zube. Ne nosi gacice ispod mini suknje. Moderna devojka ne misli o njemu. Ona poklanja grudi i kosu vetru. Moderna devojka lenjo stoji na prozoru. Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noc. Moderna devojka nikada Ne telefonira njemu. Moderna devojka ne vidi nikog. Ona nokautira pogledom. Ona mrvi na dlanovima neznost. Moderna devojka sedi cvrsto na zemlji Na cvrstom i zategnutom dupetu. Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica. Ona ne strahuje od prevare i druge zene. Moderna devojka ume da ne vidi. Ume da ne misli, ume da ne cuje. Modernu devojku poklanjam njemu.

05.10.2010.

Ni tužna. Ni ljuta.

Fale mi stari dobri dani.Stvarno. ne snalazim se u ovim novim. Sad bih trebala biti odrasla,zrela,sposobna za teške odluke I još teže udarce. Morala bih se ustati čim padnem, a to ne želim. Želim malo kukati kao beba, a opet svjesna da će me netko podići. Želim imati prijatelje,obične crusheve,samo školu kao brigu I vrijeme,mnogo vremena pred sobom.Želim imati djevičnjak I samopouzdanje.I tanke noge. I ravan stomak. I nekog da ga mogu nazvati djetinjasto smiješnim BFF-om. I ne želim da mi je jedna najbolja prijateljica osuđena na pakao u takvom okruženju s takvim mužem I nadolazećom bebom sa svojih 19! I ne želim da mi druga najbolja prijateljica,ili-bolje-rečeno-sestra,ide na drugi kraj svijeta prekosutra. Želim da je jučer-. Ne. Želim da je prije 3 godine. Da,želim da je prije 3 godine. Kad sam željela ove godine koje sada imam I ne želim,kad sam željela duži izlazak,ljude sam svrstavala u one koji slušaju cajke i one koji ne slušaju cajke,cjelonoćni izlazak je bio misaona imenica,a mogla sam se napiti od 3 vodke. Sad sam stara. I osjećam da me je vrijeme I iskustvo pregazilo. Ozbiljno. Kad bih sad rezmirala, bio je to dug put da dođem ovdje. A sad tako žarko želim biti drugdje…! Nostalgija me puca! Hoću da sam mlada. I čak da imam one pubertetske puhice. I da mi menstruacija bude gnjavaža,a ne olakšanje ili iščekivanje. Hoću ekskurziju na kraju 8. I hoću seriju Seks&grad bez znanja da će 2.film biti razočarenje. Želim još vjerovati u dobro u ljudima. Želim vjerovati u ljubav. Želim gubiti kalorije gledajući TV. Želim da ne znam za Facebook. Da mi latinski bude najveća briga I da ne moram odlučivati tko će mi voditi državu. Da ne moram paziti da nekog ne ubijem u prometu ili da mi kondom ne pukne. Da ne poznajem marke I njihovu cijenu ili makar činjenicu da se stvarni kruh krvavo zarađuje. Da nemam osobnu niti kreditnu karticu. Da nemam tekući račun I ne moram znati s novcem. Da ne znam što su kalorije niti gdje se nalaze. Da sam Tabula rasa. Grozno je kako se ljudi mijenjaju I kako tek previše vremena poslije,shvate da ono što su željeli nije baš tako predivno kao što su to zamišljali. Grozno je to kako se od mene očekuje da budem odrasla,a to nisam,niti –želim- biti- what-so-ever. Grozno je to kako su svi sretni I zaljubljeni,a ja nisam ništa od toga,a od mene se očekuje da budem sretna zbog njih.Kako,kad mene nitko ne voli??? Želim samo dekicu,I da sam mala,I da mi mama raščešljava kosu I govori da će sve biti uredu. Želim neostvarivo.

05.09.2010.

Normala,množi me s nulom.Samo pazi da se ne zaj**eš u računu.

Samo me nemojte podsjećati kako je život kurva. Najgore je kad si ignoriran.Izigran. Nebitan. Može li ikako gore od toga? Najgore je sebe prisiljavati na optimizam I derati se u vjetar kako si jaka I ništa te ne može slomiti. Pa onda dođe onaj prelijepi period kad apsolutno NIŠTA ne ide I od onog nadglašavanja s vjetrom I olujom ostane samo pokoji jecaj I muk. Nemojte me podsjećati da sam prezrena žena,da imam najgori ukus na svijetu,toliko grozan da samu sebe ponekad iznenadim. Naprimjer,hoću da zaboravim Njega,moj najveći gaf ikada I hoću da se konačno prošetam njemu ispred očiju s nekim novim tipom,da barem jednom vidi da sam okej. Ali naravno,pošto nisam okej to tako nikad neće ni biti. Da skratim priču,muškarci u čijem sam društvu mogla biti su bili redom: nabildani filozof s pregroznim tenom I zubalom koji misli da će me osvojiti pričom o crnim rupama,masonima I pčelama (ah,taj se zaljubio u mene,jednostavno je opsjednut mojom pojavom I ličnosti I broji dane od našeg posljednjeg susreta,op.a),nadalje,bacim oko na zajebanog,ali veoma inteligentnog I privlačnog ćelavca kojeg očaram na prvom susretu,a ostadoh I sama očarana zamamnim torzom I savršeno dubokim glasom (za ovog se ispostavi da je odrobijao godinu-dvije),zatim mi se svidi najbolji prijatelj moje bivše jednogodišnje šeme…osim ovih bilo je par starih flingova,nekoliko najobičniji onenighter-a,kretena,skoro pa retardiranih ljudi,liječenih ovisnika,35-godišnjaka itd itd. Ovo sve skupa me navelo da se prekontam I shvatim da sam magnet za specijalce. I zauzete. NITI JEDAN NORMALAN. Pa se sjetih moje najdraže srodne duše Carrie kad je išla u psihijatra,I uglavnom dijagnoza je na kraju bila: “I pick the wrong men.” I da,ovo bih sve I pregorila,jer se naravno bez ove neke ljubavi,romantike I tako toga I može,ali da je barem to jedini problem. Postala sam alkoholičar.Ne mogu se napiti I ne mogu zamisliti izlazak bez alkohola.Fuj. Muči me što ne znam šta ću studirati. Sve što znam je da idem u Zagreb,daleko od svega,od ovog grada koji mi apsolutno ništa ni pružio ,a tako mnogo je oduzeo. Ozbiljno vam govorim,ne spavam noćima zbog toga. Ali najveći problem od svih je to što tek sad uviđam u kakvoj sam jebenoj sredini odrasla. Biti Mostarac,nekad sam smatrala privilegijom,a sad prokletstvom. Ne mislim na ono,živjeti u Mostaru,jer si prolaznik u uvijek možeš otići,ali ako si jebeni Mostarac dušom I tijelom I humorom I navikama I ljudima I precima I potomcima ,e onda si najeb`o. Shvatih upravo da mi je otac nacionalist. Ironija,dijete sam iz miješanog braka. AL` TO SE NE PIKA. I zbog toga apsolutno ništa ne mogu. Ne mogu imati mišljenje,stav ili pripadnost stranci ili opredjeljenju,jer bi cijenjeni otac mogao izgubiti glavu ili posao ili ne znam šta već. Osjećam se zatočeno,jer ne mogu raditi,ne mogu misliti svojom glavom niti izraziti to isto mišljenje. Grozno mi je. Nisam slobodna. Najgori osjećaj na svijetu. Život je kurva. Dođeš na svijet u miješanom braku I nemaš pravo sklopiti miješani brak. Mrzim ograničenja,tvrdoglava sam mazga I ponekad bih namjerno učinila nešto samo zato što ne smijem. ETO VAM GA NA ! Hoću pobjeći. Sanjam Zagreb,slobodu,posao I svoj dinar,neograničen izazak,rave partye nakon kojih ću učiti po tjedan dana. Želim živjeti od pahuljica,voćnog jogurta,cigara I kave. Želim svoj stan I dečka s kojim ću se trehati dok ne izgubim sav višak kilograma. Želim cvijeće I apstraktnu umjetnost na zidovima. Želim biti na laptopu dokad je meni k***u ćeif. Želim ići u kino I kazalište. Želim trenirati,svirati,polagati sve ispite redom I partijati do zore. ne želim biti ovako mala I nebitna I zatočena,prepuna gorčine I samosažaljenja. Neću da me množe s nulom. Neću biti fuj I neću da budu prema meni fuj. Želim promjenu.

09.07.2010.

O ženama koje se seksaju kao muškarci...

…bez osjećaja, bez lažne nade,bez skrivenih želja. Vrlo je moguće. Samo žene po prirodi nisu takve,logično-one nisu kao muškarci, dakle mora postojati dobar razlog koji ih je potakao na takvo ponašanje. Razlučujući problem na više komponenti, dolazim do zaključka da žene mogu pokazivati sklonost takvom ponašanju: a)uslijed totalne suše, duži vremenski period bez seksa b)kada imaju dugu vezu, I potrebna im je hitna promjena I injekcija adrenalina iako još uvijek vole svoga stalnog partnera c)u slučaju da su nimfomanke d)za kraj,možda I najtužniji od svih razloga: kada su duboko razočarane u ljubav,ostavljene,prevarene,zadobile niski udarac od mužjaka od kojih su mnogo očekivale. Tada žene,ne bi bilo loše reći iz revolta,potraže utjehu među plahtama drugih mužjaka,koji,sami po svojoj prirodi,nikada neće odbiti usputni seks. Žene se nakon tog seksa za jednu noć,obično ne sjećaju niti samog seksa,a ni bitnih značajki tog nevažnog muškarca. Ipak ono što im ostaje urezano u pamćenju je onaj osjećaj koje su imale u sebi u trenutku kada su donosile tu odluku. Kao I uvijek,pomislile su možda da će ih to ispuniti,I da će ugoda zamijeniti neizmjernu bol I bijes,no nakon samog seksualnog čina,ne osjećaju apsolutno ništa. Samo neizrecivu prazninu. I u mislima im,bez obzira na cijelonoćno dahtanje I poljupce tog nebitnog muškarca Apolona,ostaje samo slika Njega kako odlazi s drugom. Samo tako. BEZ KAJANJA,BEZ OSJEĆAJA. Može imati svaku,I svaka može imati njega. Svlači mnoge,I one imaju to zadovoljstvo da svuku zvijezdu. I onda se u onoj osjetljivoj srni rodi nevjerojatna potreba da energično s lica obriše svaki trag suze I jednostavno uradi isto što I on. Da bude kao on. Laka.

02.07.2010.

If it was like Sex and The City...

...life would be a fairytale. Cause in real life you get a lousy Mr.Big that isn`t yours at all,and shitty back-stabbing friends.

Toliko o razmišljanju nekoga čiji se život kreće potpuno drugačije od zamišljanog. Recimo,za ovo ljeto sam nekako planirala da ću do ove točke: 1.imati posao,2.imati sređenu osobnu,3.ići na more s rajom,4.polagati vozački,5.ostajati vani svaku noć neograničeno,6. imati presveto trojstvo s moje dvije najbolje prijateljice,7.imati ozbiljnu vezu.
Da vam kažem kako je ustvari ispalo? Pa krenimo od križanja prvih 5 točaka. 6.točka: jedna najbolja prijateljica je zatrudnila i udala se,druga je pobrkala prioritete i pokazala se dvoličnom.
7.točka: muškarci su većinom željeli veze za jednu noć,do prije par tjedana kada su se pojavili neki momci koji bi malo ozbiljnije sa mnom.Pitate se koji je problem. Pa problem je što se u grad vratio On.Moj Faca. On doslovno toliko odgovara samom profilu Face da to doslovno nije normalno. Ali naravno,On se ne želi mijenjati radi mene. Njemu odgovara život ženskaroša i čovjeka od kafane. Pa realno,može mu se,slavan je,mlad,bogat,lijep. Problem je u tome što sam ga ja htjela mnogo prije nego što je postao sve to.On je nekako toga i svjestan i vidim da ima neke osjećaje za mene,ali to mi jednostavno nije dovoljno!
Naravno,in vino veritas,tako sam mu ja pod dozom sve rekla u lice.Da je ženskaroš,da je kafanski čovjek,da je muška kurva.Nije se ni pokušao braniti,nego mi je samo preporučio upravo takav stil života.I dao otprilike stotinu savjeta kao da ima stogodišnje iskustvo.Ali način na koji je on to sve rekao...Ja apsolutno nisam mogla disati.I na kraju,ono čisto da mi čežnju zada,kaže mi da pripazim šta radim,jer iako je daleko,raspituje se i dojavljuju mu šta radim i s kim sam!
Uz ovih 7.vrlo ekstra poražavajućih točki,udebljala sam se kao krava. I boli me briga što to nitko ne primjeti,meni je bitno jer ja primjetim.
Uglavnom,neke radikalnije promjene su na snazi. Me,myself and I.
Daj Bože ljepše ljeto nego što je počelo.
Svima vama,da uživate !

30.03.2010.

Ne gledaj me, šta je tebi,nađi nekog sličnog sebi-slomiću ti srce kada odem!

I što je to u ljudima da se uvijek vraćaju na sam početak?

Ja koliko god staza prošla,koliko god usana poljubila,uvijek ostajem ista. To moje uvijek,i ta moja konstanta zna se. Nadaleko je već poznata. Zajedno s mojim pizdavim raspoloženjima koje se mučno trudim ukinuti,iz dana u dan. Previše sam zla nanijela. I sebi i drugima. Ali sad,kad stvarno želim novi početak,neko svjetlo na kraju tunela-na pamet mi pada samo On. I mrzim sebe što ga okivam u zvijezde kada to nije zaslužio,mrzim se što ga i dalje nazivam svojim i ime mu pišem velikim slovom. Ali što kad je on ta vječna inspiracija ma koliko mi ishlapili oni osjećaji? I bez obzira što daleko manje mislim na njega,i na sve što nije bilo a moglo je biti, pero u ruku ne ide bez njega u glavi.

Ali ovo nije još jedna bujica riječi s njegovim imenom.

Sada, preispitujem sebe.

Previše sam griješila i činila sve ono što nisam smjela,sama sebe time povrijedila,zapečatila svoju sudbinu i obilježila svoje ime nekim tamnim markerom u ovom gradu koji ne oprašta. Daaaa. Koliko bi lakše bilo da nisam u ovom gradu ! Možda me i ne bi svaki novi dan,i svako buđenje započeto zurenjem u plafon boje lila,podsjećao na sve grijehe. Sve što sam kriva,kriva sam po svakoj točki optužnice,časni sude. Ali zar ovdje nitko ne vjeruje u novi početak? Zar nitko ne zna otvoriti čelična vrata osude? Nego me puštaju da klečim i molim pred tim orijaškim vratima,a vani je samo muk. A ja onako snena,umorna od svega,razočarana,samo želim u New York. Tamo bi moju muku mogla progutati silna svjetla? Ne bih bila ostavljena na milost i nemilost brdovitim ulicama i malograđanskoj osudi? Ovdje čovjek ne može biti ono što jeste. Ovdje čovjek nema pravo ni vratiti se na pravi put. Optužen,osuđen.

Poslije zaista previše ljutnje,bijesa,koja se pretvorila u tugu i gotovo fizičku bol,bila sam razočarana. A sad sam samo…indiferentna.

Nemam više nade ni povjerenja u ovaj grad,u ovu državu. Jer sve je samo jedna velika mahala. Malograđanština uzevši maha ne da disati onom sitnom postotku urbanih (meni normalnih) ljudi.

Neeee. Ovdje je najbolje lagati da si djevica, da nećeš ništa prije braka i velike ljubavi,da ne vjeruješ u seks za jednu noć, da isto tako ne vjeruješ u upotrebu kondoma kako se ne bi uništilo ono što je moglo biti plod te iste velike ljubavi. Oh,damn. Ja se ovdje nikako ne uklapam. Ma moj je najveći problem što ne znam lagati. Ne znam čak ni prešutjeti. Griješila sam, pa šta? Želja i volja je bila uzajamna. Ma da,ja sam jednostavno loša osoba. Ruglo. Izmet na čistim,djevičanskim cipelama cura popularno zvanih valentinovo-je-naš-blagdan-nisam-se-karala-i-fuj-ti-koja-si-to-radila. Okej,ipak nisam skroz indiferentna,možda sam i malčice bijesna.

Ali kako ne kontate ljudi moji,da nismo svi blagoslovljeni presvetom i čistom mogućnošću da nas netko iskreno i bezuvjetno voli. I da nismo svi u mogućnosti da se suzdržimo od fizičko-tjelesnih-omg potreba?!

Ma,odbijam se mijenjati! I znam da činim dobro djelo začinjavajući vaše jadne i dosadne opet-moram-reći malograđanske živote. Moja urbana „ćehra“ kaže ne. I još par popratnih psovki. A ionako odoh za koju godinu.

Vratimo se Njemu.Sve je ono što sam se nadala da će postati,našao je djevojku za koju sam se nebu molila. I sad se jednostavno ne mogu nositi s time. Moram tražiti nekog sličnog sebi. Moram tražiti nešto realno. Pa makar bilo kratko,pa makar bilo lažno,makar bilo usputno.Zaboraviti i preboljeti je ipak znatno teže nego što sam mislila. Damn. Povratak u stvarnost. Piće,cigarete,muški zagrljaji,tragovi na vratu,ana,mia. I opet ja?

29.01.2010.

Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije.

Opet rekla i opet se za jezik ugrizla. A ponavljam sebi,ti si kurva. Tebe može imati svatko. Sad si poznat,po svome lovu i svojim krugovima. I ona dva dana kad si tu,letiš kao leptir zaprašujući sve žene svojim sjajem i zvjezdanom prašinom. Svojim bojama i osmijesima. Od jedne do druge i tako u krug. Već su te imale mnoge,i imat će te njih još dosta. A ja mrzim muške kurve,mrzim to lako davanje srca i bacanje poljubaca u vjetar. S jednom,drugom,desetom. I tako u krug. Kažem ti,mrzim takve muške kurve.

A tebe ipak ne mogu zamrziti. Ne mogu te čak ni ne voljeti. Ne mogu te čak ni ignorirati.

I onda mrzim sebe,mrzim sve druge muškarce,mrzim svakodnevnicu i sivilo ovog grada kad si daleko. Svoj bijes projiciram na druge. Mrzim ih jer su varljivi i jer tako lako znaju povrijediti naivne djevojke. I onda im se svetim. Svetim im se u ime ženskog roda,i zavlačim ih,i igram se.Pobjeđujem.Oni gube. Ali tako su nebitni da nisu vrijedni spomena,tako su bezrazložni da mrzim njihovo postojanje zbog njihove bezvrijednosti. Nisu krivi,nisu dužni,a ipak plaćaju. Svoje grijehe,tvoje grijehe i sve buduće grijehe.

Tebe može svatko imati-. Takav si. Mirim se s time.

I vjeruj mi, što sam svjesnija svog jada i tvoje veličine,što sam svjesnija tvog prljavog užitka i moje dječje gluposti,to sam tužnija.

Meni je sve jasno,stvarno sve mi je jasno. TEBI NIJE STALO. Mirim se s time i govorim sebi da će me vrijeme izliječiti. Moram se i ja nekako tješiti.

Svaki moj dan je isti,svaki izlazak bijeg od stvarnosti,svaki snijeg želja da pobjegnem,a svaki tračak sunca sjećanje na ono proljeće. Nerealna levitiram u buri i prašini, u očaju i molitvi za tebe,u utjesi prijatelja i savjetima mudrijih.

Ja ostajem tako mala i tako nebitna,spremna opet na pladnju nuditi svoj svijet da ga srušiš u jednom potezu, tako usputna,tako davna i tako zaostala u onom vremenu kad si bio drukčiji i kad su stvari bile drukčije. Kad bih mogla vratiti vrijeme…

Ne mogu na silu doći u tvoj san,i sav alkohol ovo svijeta ne može isprati želju za tvojim usnama i gorčinu stvarnosti,nijedna cigareta ne može smiriti uzdrhtalo srce niti ijedno tlo može biti čvrsto nakon što te vidim.

Htjela bih da sam ti bitna,htjela bih da sam netko,htjela bih da me želiš toliko da se drugih ostaviš,htjela bih da moje ime nije na nekom popisu,htjela bih da sam ti posebna,htjela bih da ti mogu dati svoju izgubljenu nevinost,htjela bih s tobom zaspati i s tobom se buditi. Htjela bih,toliko toga htjela bih.

Da imam te, ne bih ni spavala,ležala bih pored tebe promatrajući usne koje kriju toliko tajni,cjelivala bih te. Voljela bih te. U dobru i u zlu.

Ti nikad nećeš znati. Ti si možda i iluzija. Ti si možda puno drukčiji od moje slike. Ti si možda samo stvaran i bludan,previše puta uzvisivan i okivan u zvijezde. Možda si i običan?

I što radim? Gledam te izdaleka, u društvu žena s kojima se ne mogu nositi. Iskačeš iz paštete i svaki put te moram vidjeti. Netko se gore igra.-

MOGU nastaviti,negdje u najskrivenijem dijelu svog dječjeg srca, vjerovati da je sve ovo što se događa sudbina i smo ipak suđeni jedno drugom,i kao što mama kaže-nebo će nas jednom opet spojiti. Ali MORAM zaokupiti ovo malo mene što mi je ostalo,redom radom disciplinom. Pomalo i drugima. Pomalo izlascima i ludovanjem. Pomalo onim što se mora,pomalo onim što se iščekuje.

Znam,da tvoje oči neću vidjeti u drugima. I neću ti više tražiti zamjenu. Neću tražiti zaborav i neću forsirati preboljenje. Pustit ću da me sudbina vodi,uživat ću i neću osjećati krivnju.

Znam,još ću malo gledati tebe u naručju nekih savršenih,nekih kojima se divim,još ću malo trovati jetru alkoholom,još ću malo razmišljati o tebi u naručju onih nebitnih,još ću samo malo patiti.

A onda ću se pomiriti,onda ću povratiti onaj sjaj u očima,onda ću biti spremna na novi početak,onda ću staloženo prihvatiti činjenicu da bih svaki tren mogla kupiti Gloriju čiju ćeš naslovnicu krasiti s nekom božicom kojoj nisam ni do koljena.

Očvrsnut ću,naučiti svoju lekciju,pokupiti komadiće duše,dignuti glavu visoko i pustiti osmijeh da se vrati na moje lice. Važno je da sam sad dopustila da me povrijede,dok sam mlada,još je i lako preboljeti. Bolje sada nego kasnije.

Bit ću opet pozitivna,i proljeće će se vratiti u ovaj grad,bit će sjajan kao prije,bit ću sretna kao prije. Ali iskusnija. Iskustvo se plaća,ali na njemu se i uči-. Iz svojih,a ne tuđih grešaka. Ja sam svoju cijenu platila.

Ti si sjajan,predivan,veći od života. U galopu si-. Skačeš,smiješ se,zadivljuješ i očaravaš.

ALI TI BAŠ I NIJE STALO.

Zvijezdo,moje molitve su još uz tebe. Hvala ti na svemu. Mnogo si me naučio.

02.01.2010.

Šljokičasto nesretna.

Zdravlja,sreće i ljubavi. Za početak. A i ništa više vam ne treba.

Bilo je predivno,ispod očekivanja,ali predivno. Bio si savršen početak večeri,a onaj dječački sjaj u očima ću pamtiti vječno,pa i kad te opet budem gledala na tv-u. Jer ovih dana prosto iskačeš iz paštete. Milo moje,teško je bilo gledati te takvog,ali u mješavini boli i bijesa nazirala se sreća zbog konačne spoznaje. Realnija sam i odmah je lakše suočiti se tvojim težnjama i ciljevima. Nisam htjela zadrhtati,ali ni sama ne znam kako sam poslije onog u prolazu došla na željenu lokaciju. Niti kako sam ispila 4 čaše vode i u dahu ispušila kutiju cigara. Noge su mi bile nekako klimave,sva sam bila poprilično nestabilna. Kao hladan tuš prijalo mi je vidjeti te u društvu tolikih sponzoruša i vrlih obožavateljica. I kako si me preko njihovog ramena gledao. Y mi je poželio momka koji neće iznevjeriti moja očekivanja. Njega sam naravno morala povrijediti. Rekla sam mu istinu. Bio je samo za jednu noć. X je konačno stekao malo dostojanstva i naljutio se kad nisam nazvala ponovno. Njegova ljutnja neće dugo trajati,znam,jer će meni opet trebati utjeha kad ovo sve prođe. Ostali…ostale sam jednostavno izradila. I nisu ni bitni, vjeruj. Kad je tvoj pogled klizio niz moje tijelo,bio je svila,a moje ime izgovoreno tvojim glasom bilo je kao himna. Opet sam zavoljela to svoje ime, koje sam se mučno trudila isprljati bludom u ovih par dana,tjedana,mjeseci tvoga izbivanja. Ja sam opet postala bitna. Ali kad sam vidjela tvoj osmijeh,noge su mi bile odrezane ispod koljena i opet sam bila manja od makova zrna. Znaš ,dušo, Loš dečko Broj 2 ima tvoje obrve. I zoru sam dočekale s njegovom rukom oko struka. Štitio me je. Ali nije bio bitan. Već sutra,mamurna od uzbuđenja,jer alkohol poslije nije mogao opiti kao ti. Već sutra, bila sam realna,bila sam svjesna. San ostaje san. A ti ostaješ dalek. Tako blizu,a tako daleko.ili obrnuto? Pomisao me ubija. Oni svi zovu sada,kao da znaju da sam ponovno uništena i da mi treba topli muški zagrljaj. Damn,kako dobar tajming imaju. Na kraju večeri,haljina mi je bila rašivena i spala do koljena, stopala su bila u ravnim baletankama,a moje oči nisu imale onaj sjaj. Ugriz stvarnosti. Opet. I opet sam obična,i opet sam prkosna,i opet sam koketna i opet tražim spas.

Pružaju mi ruku,svjesni da ja grizem onu ruku koja me hrani,a onu koja udara ljubim. Žele me opet jer ih udaram? Negativnu energiju koju imam zbog tvojih loših gena ispoljavam na njihovim nadlakticama. Grudima. Očima. Jer ti si čovjek za jednu. Noć.-

Nude mi se,a ja ih odbijam. Idem na otriježnjenje od opijata koji nosi tvoje ime. Zvijezdo, sve najbolje. Opet si me uništio.

Bit ću ja bolje, valjda će mi prijati hladan alpski zrak i koji čvrst talijanski ili austrijski zagrljaj.

I dalje, postojiš samo Ti.

09.12.2009.

Nikad nemoj da se vraćaš ako stvarno u svet krećeš.

Koliko ih je kroz moja bedra prošlo… A nijedan nije značio.

Nisu me mogli povrijediti. Već je srce izgradilo bedeme obrane. Ja sam povrijedila njih. Jer nisam mogla drukčije. I danima sebe pitam zašto sam takva i zašto se ljubim otvorenih očiju i i zašto ne osjećam užitak nego samo tupe udarce. Zašto me prepone bole,a grudi su šuplje. Zašto uzdahe slušam zureći u mjesečevu površinu? Brojeći zvjezdice i moleći nebo da te čuva. S tobom se ne mogu ni mjeriti. Stariji su,iskusniji,hrabriji,ljepši,ali nikada od tebe bolji. Htjela sam te povrijediti. Htjela sam da gledaš i da patiš. I znam da sam uspjela. Ali,baš kako je tvoj pogled tonuo u staklom prekriveni parket, tako sam ja tonula u dubinu svoje tuge. Nije to moja sujeta. Htjela sam da bude samo i jedino sujeta,nije. Htjela sam da to bude jer si jedini kojeg sam htjela a nisam imala. Htjela sam. Glup razlog,glup izgovor,glup pokušaj. A i nisam pametna ovih dana. Hoću da sam površna i jednostavna,hoću da sam bludna i prkosna. A samo sam tužna i prokleta. I ja nisam ti,ja se ne znam tako dobro pretvarati. Mogu nakratko,pred drugima. Ne mogu sama pred sobom. I ne moraš mi apsolutno ništa reći, sve već znam. Ne moraš mi se ni obratiti niti me pogledati, samo se pojaviš i ja sam opet mrtva. I umirem iznova svaki put kad se vratiš. Onako blještav, nedodirljiv,u svom punom sjaju,divan i veći od života. A onda odeš i ostaviš me na milost mojoj lažnoj požudi, umjetnom osmijehu i želji da me netko već jednom spasi. Uvijek ista priča i pomalo sam umorna.

 Skupljam recke na uzglavlju kreveta i osjećam se pomalo boležljivo.

Mutno mi prođu tjedni bez tebe. Polumrtva, idem iz naručja u naručje, lažno slobodna i lažno spremna. Brojim usne i brojim uzdahe. Nebo je stalno sivo, a moj pogled koketan. Vegetativno stanje.

I onda se vratiš. I u mom oku se pojavi sjaj, ja sva naručja odbacim, a nebo poprimi plavu boju. I opet sam naivna, i opet sam dijete, iskreno spremna i iskreno slobodna tražim zjenice tvoga oka. I dobijem osmijeh, i vrele dane uzavrelih pogleda. Sanjam da me vodiš na Đoletov koncert i držiš za ruku. I kao ptica vinem se visoko dok ne pojedem kolač realnosti, gorak prilično. Ugrizem se za usnu i ti odeš.

A ja sebi priuštim sve te loše dečke, i sve silne uzdahe,zamagljena stakla i pernate jastuke.

Želim da dođeš i da ostaneš,da me spasiš i odvedeš. Jer znam,od tebe ne bole prepone i grudi su ispunjene. Znam da neću zuriti u prazno i tresti se kao pruće.

Jer ti si nešto kao sunce.

21.10.2009.

Maneater.

Pa,da sam ja muško,ja bih željela curu baš kao što sam ja. Jer sam prejebeno slična muškarcima da to nije normalno. Ne želim vezu. Ne volim puno pričati,samo raditi. Ne zahtijevam ništa. Ne želim osjećaje. Ne tražim romantiku. Ne želim da se opet vidimo. Ne želim ništa više osim pozdrava. Ne želim i ne tražim ljubav.

E sad,ZAŠTO ME NE MOGU TAKVU PRIHVATITI?

Zašto na kraju balade uvijek moram nekoga povrijediti? Zašto moram biti muško i nositi hlače(iako zapravo uvijek imam neku šik haljinicu,op.a), i zašto moram slušati molbe i preklinjanja i insistiranje i romantične izljeve emocija? Zašto moram svjedočiti pregroznom i preužasnom ponižavanju,blaćenju svega što muškarac treba biti i jeste? Zašto moram pogaziti nečije dostojanstvo i ego razbiti u milijun komadića? Navlačim li na sebe prokletstvo ogledala-sedam godina nesreće?

Da sam muškarac vjerojatno bih obožavala curu kao što sam ja,savršeno ženstvena,ali nimalo,kako to Cinth kaže,pizdava. Ja ne tražim emocije. Tražim način da pobjegnem od tih silnih pitanja. Pa hajde,pregorit ću i to što nije moj tip,iako prilično zgodan,ali neću pregoriti sve te poglede kojima me upija,svako „Zašto?“ i svako „Zbog čega?“,a pogotovo ne onih milijun „Molim te,Majo.“

Kad bolje razmislim,ja sam baš kao muškarci.

 

Ne zavaravaj se.Ne zanosi se. Tu si samo da popuniš tišinu. Ništa osobno.Ništa posebno.


Noviji postovi | Stariji postovi

nestabilna


poslusajte:
fiona apple-sullen girl
fiona apple-never is a promise
fiona apple-paper bag
fiona apple-first taste
evanescence-away from me
garbage-bleed like me
silverchair-ana`s song
eleanor mcavoy-sophie
amy winehouse-you know I`m no good
amy winehouse-back to black
deep purple-soldier of fortune
enya-only time
enya-may it be
3 doors down-let me go
3 doors down-here without you
pink floyd-wish you were here
metallica-fade to black
my chemical romance-this is how i disappear
avril-i`m with you
soad-lonely day
green day-good ridance
paradise lost-say just words
type o negative-bloody kisses
evanescence-my immortal
my dying bride-for you
azra-andjeli
riblja corba-mirno spavaj
atomsko skloniste-za ljubav treba imat dusu
simple plan-perfect world
the used-poetic tragedy
death cab for cutie-i will follow you into the dark
my chemical romance-our lady of sorrows
letters to cleo-cruel to be kind
sister hazel-your winter
garbage-only happy when it rains
ramones-bye bye baby
system of a down-chop suey
evanescence -missing
mcr-demolition lovers
the blood brothers-love rhymes with hideous car wreck
hatebreed-this is now
dashboard confessional-vindicated
bright eyes -first day of my life
prljavo kazaliste-ako trazis nekoga
riblja corba -kad hodas
balasevic-jaroslava
azra-ako znas bilo sto

nestabilna voli:(brkam prioritete)
sanjati
svoju novu sobu
indijske mirisne stapice
muziku
svoje prijatelje
svoju obitelj
odbojku
svoju gitaru
mracne i romanticne tipove
zajebanciju
pisati
citati knjige

fightin till death...
when the truth comes out
you will all wonder
you will all regret you weren´t there by her side
but she made it on her own
and now she is the one

Evanescence
Missing

Please, please forgive me,
But I won't be home again.
Maybe someday you'll look up,
And, barely conscious, you'll say to no one:
"Isn't something missing?"

You won't cry for my absence, I know -
You forgot me long ago.
Am I that unimportant...?
Am I so insignificant...?
Isn't something missing?
Isn't someone missing me?

[Chorus:]
Even though I'm the sacrifice,
You won't try for me, not now.
Though I'd die to know you love me,
I'm all alone.
Isn't someone missing me?

Please, please forgive me,
But I won't be home again.
I know what you do to yourself,
I breathe deep and cry out,
"Isn't something missing?
Isn't someone missing me?"

[Chorus]

And if I bleed, I'll bleed,
Knowing you don't care.
And if I sleep just to dream of you
I'll wake without you there,
Isn't something missing?
Isn't something...

[Chorus]





MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
59695

Powered by Blogger.ba